Kultura

Direktor fotografije Kenny Nalbant Suleimanagich: Film je moj život!

banner

Kada se neko kao 29-godišnji Kenny Nalbant Suleimanagich rodi u Los Angelesu, raste u epicentru filmskih dešavanja samo je jedan korak više da se život usmjeri ka filmskoj umjetnosti. Od malih nogu počeo se zanimati za kameru i tehniku snimanja i već u srednjoj školi se počeo baviti snimanjem kratkih filmova gdje su mu profesori odmah sugerisali da je kamera njegov životni izazov i da i de u tom smjeru. Poslušao ih je i poslije završetka srednje škole odlazi u San Francisco na studije filma i počinje se baviti kinematografijom snimajući reklame, videospotove, dokumentarne i kratke filmove. Na završnoj godini fakulteta primljen je na postdiplomski studij na Columbia University, Žurnalistika i digitalna medija u New Yorku gdje i sada živi i snima. Do sada je snimio veliki broj dokumentarnih filmova i popularnih reklamnih spotova.

Kenny Nalbant Suleimanagich/

Njegov rad ove godine je i zvanično prepoznat, o tome za agenciju BHDINFODESK kaže:

“Ove godine Three Deaths kratki film gdje sam ja direktor fotografije prikazan je na zvaničnom Sundance film festivalu. To je ogroman uspjeh jer je na konkurs bilo prijavljeno preko 6.000 filmova i naš dokumentarac je izabran među 75 filmova koji su prikazani na ovom filmskom festivalu. Za one koji ne znaju Sundance filmski festival je najveći filmski festival nezavisnog filma koji je prije 42 godine osnovao Robert Redford. Ideja je da se da podrška onima koji prave filmove s malim budžetom, koji su kreativni i napredni u pogledima na umjetnost filma. Za razliku od velikih festivala Sundance daje priliku svima da prilože svoj rad i ako im film bude prihvaćen da bude prikazan u zvaničnoj konkurenciji onda se autorima otvaraju mnoga poslovna vrata.”

Daljni planovi:

“Ja radim svakodnevno na snimanju dokumentarnih filmova i reklama. Upravo sam se vratio iz Konga gdje smo snimali dokumentarni film s producentom kojeg sam upoznao prije dvije godine na Sundanceu.”

Kenny Nalbant Suleimanagich smo pitali koliko je vezan za BiH i koliko često dolazi:
“Često sam dolazio u BiH najčešće u Sarajevo i Tuzlu dok mi je rahmetli nana Lemana bila živa. S njom sam naučio dobro govoriti bosanski jezik, ona je bila veliki ljubitelj filma i to je prenosila na mene, a posebno mi je govorila da uvijek i u svakoj prilici trebam biti ponosan na svoje bosanske korijene.“

Tekst i foto: Namik Alimajstorović / BHDINFODESK

Related posts

BOSANSKOHERCEGOVAČKI FILMSKI FESTIVAL PREDSTAVLJA ČLANOVE ŽIRIJA ZA 2017. GODINU I NAGRADU ZA NAJBOLJE GLUMAČKO OSTVARENJE

Pred sudom u Hagu: Instalacija – Bosna i Hercegovina mjesto genocida

Urednik BiH Info Desk

Dokumentarac “Besjeda o migraciji”, novi film o mladima i migraciji

Urednik BiH Info Desk

Leave a Comment