Moj stav Pogledi

25 GODINA DEJTONSKOG MRAKA

banner

Dejtonski mirovni ugovor je zaustavio rat u Bosni, ali je podijelio zemlju i bio uspješan samo u prvoj dekadi provođenja. Izmjena sporazuma, kojim bi se ukinuli entiteti i umjesto tri predsjedavajuća uveo jedan predsjednik  – je minimum, bez kojeg BiH ne može ići naprijed. Na tome treba raditi, o tome treba razgovarati.

Svaki put kad se obilježava godišnjica Dejtona u Bosni i Hercegovini na uzbudu zvone zvona i u Dejtonskom bh mraku još uvijek željno tražimo sunčevu zraku.

Ja lično mislim da svakog Bosanca i Hercegovca, koji voli svoju jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu, kad se spomene Dejton, zaboli trbuh.

BiH je okovana Dejtonom

Dejtonski sporazum su okovi kojima je Međunarodna zajednica okovala državu i građane, a ključeve okova dala u ruke agresorima na BiH-  Srbiji i Hrvatskoj. 

Dejtonski sporazum je luđačka košulja koju je državi BiH i njenom narodu navukla Međunarodna zajednica, a agresorima na BiH omogućila da ne dozvole da je skine.

Dejtonom je zaustavljen rat, prekinuto prolijevanje krvi, uspostavljen prividan varljiv mir, ali nisu uspostavljeni pravda i jednakost. Agresori na BiH su nagrađeni, a žrtva osuđena na dalju patnju. I time se pokazalo da je u rat lako ući, a teško iz njega izići.

Dejtonska BiH ima vanjski, ali ne i unutarnji suverenitet.

U BiH je i dalje težište na etničkom, umjesto na građanskom. Dejtonski ustav nikad nije usvojen u parlamentarnoj skupštoni bih, niti postoji njegov originalan prevod. Dejtonom su u politički život uvedeni konstitutivni narodi, koji ne postoje ni u kojem državnom sistemu u svijetu. 

U maloj državi, sa svega nekoliko miliona stanovnika, uspostavljena je skupa birokratska struktura vlasti, koja košta 2 miliona eura, koju ni tri puta bogatije države ne mogu nositi. Instalirana su četiri nivoa vlasti sa 5 predsjednika, 14 vlada, 13 premijera, 615 zakonodavaca, 80 sudova, 20 tužilaštava i brdima lokalne upravljačke strukture. 

Ovih dana četvrti put se obilježavaju velike godišnjice Dejtona, a stanje u BiH, nakon donekle uspješnog početnog perioda primjene Dejtonskog ugovora, je sve gore. 

Napredak postignut samo u prvoj dekadi 

Neki napredak postignut  je samo u prvih 10 godina, kada je uveden zajednički registar, tablice, stabilna valuta, jedinstvene LK i pasoši, omogućeno slobodno kretanje ljudi i roba, osnovane zajedničke oružane snage, uveden savremeni sistem poreza…, a nakon toga se usporilo, stalo, tapka u mjestu, šminka  i improvizuje. Već to je bio jasan indikator da tako više ne ide dalje, da nešto treba mijenjati. To je najavio i tvorac Dejtona Richard Holbrooke već u novembru 2005,  pri obilježavanju 10-godišnjice Dejtonskog mirovnog sporazuma: 

“Dejtonski ugovor je uspješan mirovni sporazum, ali mu je oduvijek trebala nadogradnja, i oduvijek je trebalo da se provodi energičnije, žustrije. Dejtonom smo dozvolili da jednu zemlju čine tri vojske. To je neodrživo. U Bosni postoje tri predsjednika. To nije dobro. Policije se moraju integrirati. Centralnoj vladi treba dati veće ovlasti. I još mnogo toga.” 

Poboljšanja se, međutim, nisu dogodila, a u posljednjim godinama bilo je mnogo odstupanja i nedostataka. Dejton nije dosljedno proveden na planu povratka prognanih, u obeštećenju oštećenih, niti u hapšenju i osudi ratnih zločinaca. A te greške puno koštaju.

Primarni neuspijeh je Holbrooke pripisao NATO savezu. 

O položaju Republike srpske tvorac Dejtona je izjavio: “Republika srpska nije država unutar države, osim što joj se puštalo da to bude. Ona nije predviđena kao država unutar države”.

Podsjećamo da je agresijom na BiH državi i narodu pričinjena šteta od 80 milijardi američkih dolara, koju niko nije platio. Nisu obeštećeni ni država BiH, ni njeni građani ni društvene strukture, niti im je priznato pravo na obeštećenje. Što je najgore, o tome se više i ne govori.

Agresija na BiH nastavljena mirnodopskim sredstvima

U sličnom, ako ne i puno gorem stanju, našla se BiH pri obilježavanju 15 i 20 godina od stupanja na snagu Dejtonskog mirovnog sporazuma. Agresija nastavljena mirnodopskim sredstvima. Etnički torovi sve zatvoreniji. U BiH sve manje radnih mjesta, sve manje građana, a o 1,350.000 izbjeglih i protjeranih tokom agrsije niko više i ne razmišlja. 

25-ta godišnjica, koju ovih dana obilježavamo, je četvrt vijeka mraka za državu i narode BiH. Europski put BiH je neupitan, ali svi prilazi Briselu su dobro čuvani i zaštićeni.

Narodi BiH  i njena dijaspora i dalje očekuju – traže ubrzanje reformi, ekonomski oporavak, više mira i sigurnosti. Iz Međunarodne zajednice nema podrške, osim uslovljavanja i potsticajnih poruka evropskih birokrata, koje ne mogu zadovoljiti ni malu djecu. 

Svi zahtjevi za izmjenu Dejtonskog sporazuma do sada su odbijeni, što ozbiljno otežava i ugrožava napredak i egzistenciju bh države. Iako je svima u svijetu poznato da je Rs stvorena na genocidu i da kao genocidna tvorevina nema budućnosti, i dalje se pod pritiskom Srbije i uz podršku Rusije toleriše njeno postojanje i potstiču aspiracije za njeno izdvajanje, uprkos velikom političkom riziku.

Od ključne važnosti je ustavna država BiH

Povodom 25. godišnjice Dejtona u BiH je boravio

Visoki predstavnik EU za vanjsku politiku EU Josef Boreli, koji je u svom obraćanju istakao da je najvažniji domet Dejtona mir i da Dejton treba zajedno dograđivati, ali da je na vlastima BiH da intenziviraju napore.

Osnova budućnosti BiH je u sastavu EU i stoga je od suštinske važnosti da se sve prepreke koje stoje na putu ka integraciji što brže uklone. A za to su nužna bolja ustavna rješenja. Glavna prepreka je entitetska podjela na FBiH i Republiku srpsku. Ne manji problem je sprega vlasti kriminala. 

Po izvještaju američke administracije još iz 2000-te kriminal i korupcija duboko prožimaju bosanski politički, pravni i ekonomski sistem i prijete uspješnoj implementaciji Dejtonskog sporazuma. Ali ovakva ocjena nije uticala da se stanje popravi, već je drastično pogoršano, naročito u oblasti pravosuđa.

Ustavna država je od ključne važnosti za političku i ekonomsku budućnost BiH, a uloga dijaspore, koja već  sada čini skoro polovinu bh populacije, je od velike važnosti, mada je bh vlasti još uvijek ignorišu i drže po strani.

Suočavanje s prošlošću

Presude Međunarodnog suda pravde u Hagu su pokazale da je agresija na BiH bila planirana kao i genocid, koji je počinjen u cijeloj BiH, ali do danas ograničeno priznat samo za Srebrenicu. Uprkos tome, presude su sve do danas ostale samo papir, koji žrtva može da potura pod nos i s njim maše pred očima onih koji neće ni da čuju, ni da vide, a još manje da nešto preduzmu. I dalje, umjesto da se hapse i osuđuju zločinci, nastavlja se sve žešći progom žrtava i onih koji se bore za njihova prava. I danas, 25 godina kasnije, na pitanje voditelja Face TV o genocidu u Srebrenici, u kojem su ubijena 8.372 Bošnjaka, odgovor predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika pri stupanju na novi 8-mjesečni mandat bio je da  je to “glupo pitanje”. Šta reći na to? Gdje je tu lider koji vodi narod i državu?

Gdje je danas Dejtonska BiH jasno pokazuje jedna od  izjava koja se ovih dana mogla čuti, a u kojoj se kaže da BiH treba 76 godina da dostigne sadašnji razvojni nivo zemalja EU.

Dejtonskim ugovorom nagrađeni agresori

Agresori na BiH Srbija i Hrvatska već deset godina preko SNSD i njenog lidera Milorada Dodika i HDZ BiH Dragana Čovića istrajno rade na rušenju BiH, sa težnjom da se Hrvati izvoje u treći entitet, što bi Rs otvorilo korak više ka izlasku iz BiH. A od Bošnjaka se uporno traži da zaborave prošlost i okrenu se budućnosti.

Dejtonski sporazum je vjerovatno jedini javni pravni akt u svijetu, sa kojim je agresor za izvršenu agresiju i počinjeni genocid od strane Međunarodne zajednice i uz saglasnost UN nagrađen sa pola države koju je napao i okupirao, a uz to dobio dopuštenje da završi etničko čišćenje tog prostora i na njenu uspostavi svoju dominaciju. I ne samo to, omogućeno mu je da počinioce zločina i učesnike u genocidu uključi u vlast, u policiju, sudsvo i upravu, da ih nagrađuje i daje im priznanja i odlikovanja za počinjeno, da po njima daje imena ulica i ustanova u osvojenim i otetim gradovima, da ih uvede na škole i fakultete da sa svojom genocidnom ideologijom truju mlade. Dozvoljeno mu je da do kraja ponižava svoje žrtve, iz čega se da zaključiti da se genocid isplati, da djeluje potsticajno i ohrabrujuće na nove još ambicioznije korake u istom smjeru.

Poricanje genocida ne samo da se ne kažnjava, već je prihvaćeno kao norma ponašanja u Rs. Svi pokušaji da se u BiH donese Zakon o negiranju genocida nisu nisu uspjeli. Očekivalo se da će ga nametnuti Međunarodni predstavnik Inzko u okviru svoje nadležnost, ali se ni to nije dogodilo. Od Bonskih ovlasti, koje su mu na raspolaganju, koje je dužan koristiti ako zatreba, bježi kao “đao od krtsta”.

Kako napraviti iskorak, kako krenuti naprijed?

Ostaje pitanje, kako napraviti iskorak u bolju BiH, kako krenuti brže naprijed? Kako prilagoditi politički sistem potrebama građanima? 

Prvo i prioritetno treba sjediniti državni teritorij, ukinuti entitete. U tome je glavna prepreka težište na etničkom, umjesto građanskom, jer ostati pri etničkom znači biti lojalan etnici a ne državi.

Političare u BiH treba prisiliti da rade svoj posao i ohrabriti ih na otvoren razgovor.  Političarima koji nisu zadovoljili, koji su iznevjerili očekivanja, treba okrenuti leđa i eliminisati ih.

BiH mora nastaviti put ka euroatlanskim integracijama, kako bi svim građanima učinili život boljim i snošljivijim i omogućili im da u svojoj zemlji nađu dovoljno posla i kruha, da ne moraju ići u bijeli svijet trbuhom za kruhom.

BiH treba pomoć iz vana, treba konkretniju pomoć EU i SAD, tvorca Dejtonskog sporazuma. Očekivanja od SAD, nakon izbora Joe Bidena za predsjednika, su opravdana i velika. Uloga SAD u daljem oporavku BiH mogla bi biti ključna.

Malo je onih u BiH koji na 25. godišnjicu Dejtona imaju  razloga za slavlje. Za mnoge bh građane ovo je još jedna godišnjica uzaludnih nadanja, patnje i bola. Za Bošnjake u Rs je ovo još jedna godišnjica apartheida i terora nad Bošnjacima. Pravo i pravda su još uvijek u BiH mislena imenica. Ipak, nada posljednja umire. BiH mora biti jedinstvena i cjelovita, a narodi i građani ravnopravni. U to vjerujemo i tome se nadamo.

Dejtonski sporazum je okončao rat u BiH, prekinuo krvoproliće, ali za 25 godina njegove primjene nije ispunio očekivanja. Radi toga ga treba mijenjati ili ukinuti. Nova bolja rješenja mogu se očekivati već sutra na on line International conference posvećenoj 25. godišnjici Dejtona.

Burlington, 21. Novembra 2020        

Zijad Bećirević

Related posts

False flag Kolinde Grabar Kitarović: Praljak ni na nebu ni pod zemljom

PRIZNANJE I NEGIRANJE SREBRENIČKOG GENOCIDA

Editor

BORKA RUDIĆ: “POKUŠAJ ZASTRAŠIVANJA MEDIJA I GRAĐANA BIH”

Urednik BiH Info Desk

Leave a Comment