BiH dijaspora Izbor urednika

Amir Redžić Bosanac s njemačkom adresom: Izgubljeno djetinjstvo pretočio u knjigu

Da život ne piše uvijek najljepše romane svjedoči priča Amira Redžića, Bosanca s njemačkom adresom, autora nedavno objavljenje knjige “Kriegskind” u kojoj opisuje svoje djetinjstvo za vrijeme agresije na BiH u rodnom Čarakovu nadomak Prijedora.
On sada živi u Njemačkoj, a o tome koliko je vezan za svoje Čarakovo i Bosnu i Hercegovinu piše u svojoj knjizi.

Mada je zasad knjiga izdata samo na njemačkom jeziku, Redžiću je plan da je uskoro objavi i na bosanskom jeziku. On je i bivši reprezentativac Njemačke u karateu, nosilac crnog pojasa. Iza sebe ima uspješnu međunarodnu karijeru i brojna priznanja koja dovoljno govore o njegovom kvalitetu.

Svoje djetinjstvo tokom agresije smatra čudnom avanturom.

“To bi se radije moglo nazvati izgubljeno djetinjstvo, jer ga nisam ni imao. To tek sada primijetim pored svoje djece. Rođen sam u Prijedoru i odrastao sam do desete godine u selu Čarakovo kod Prijedora. Došao sam u Njemačku 1993. godine. Počeci su bili veoma teški, ali borili smo se i izborili dok nismo, što bi se u narodu reklo, ‘stali na noge'”, prisjeća se Redžić.

“Knjiga ‘Kriegskind’ opisuje sva dešavanja tokom rata 1992. godine. Opisana su vrlo detaljna dešavanja koja sam na vlastitom iskustvu doživio i preživio, to je sve opisano iz mog ugla, ugla jednog 10-godišnjeg dječaka iz tog vremena. Knjiga opisuje bijeg iz bivše Jugoslavije, koja početkom kroz historiju BiH i opisom lijepog života prije rata vodi kroz mnogo kapitela i etapa, gdje se primijeti da život visi na koncu”, kaže nam Redžić.

Otkriva nam nekoliko redaka iz svoje knjige…
“U oblasti bivše Jugoslavije u južnoj Evropi nacionalistička agresija rastjeruje nevine građane koji tamo žive generacijama. Zemlja se raspada, što mnogi stranci u svijetu nazivaju građanskim ratom u Bosni. Ali istina je da se jednostavno pored svih dešavanja sistematski dešavaju masovna ubistva. Desetogodišnji dječak opisuje svoj bijeg iz haosa. Vođen svojom voljom da preživi, on, njegova majka i dva brata su izloženi nevjerovatnim naporima da prežive. Okarakteriziran gubitkom najbližih, oni vode svoj put preko bivše Jugoslavije koji ih konačno vodi u Njemačku”, priča Redžić.

Razlog zbog kojeg je počeo pisati knjigu je, govori, unutarnji glas koji je bio jači, intuicija koju je poslušao.

“Jednostavno sam poslušao neki glas u sebi koji mi je rekao da to sve napišem. Htio sam da sortiram neke misli i da se ponovo prisjetim nekih fantastičnih ljudi koji mi nedostaju”, priznaje.

Na knjizi je radio najmanje pet godina.

“Najteže mi je bilo savladati samog sebe i susresti se opet s nekim teškim dešavanjima. Pisao sam knjigu na njemačkom jeziku s obzirom na to da sam osjećao da mi je rječnik dosta bogatiji nego na bosanskom. Reakcije njemačke publike na knjigu su veoma pozitivne, pogotovo od ljudi drugih nacija koji čitaju naša iskustva. S obzirom na to da mi se sve češće javlja želja da knjigu prevedem na bosanski jezik za one koji ne govore njemački, naravno da ću je slijediti”, poručuje Redžić za Klix.ba.

E. Sk.

Related posts

Imam Senad Agić: Organizovana dijaspora može činiti čuda

Editor

Srebrenički Robinson Crusoe: Nakon odrastanja u Italiji, vratio se u rodni kraj i gradi etno selo

BHD Info Desk Administrator

Njemačka: Bosanac osuđen na dvije godine uslovne kazne zbog zbog zapošljavanja zemljaka “na crno”

Editor

Leave a Comment