Društvo

​Obilježena 27-godišnjica nezapamćenog zločina u Dolini Japre: U ZASEOKU ALIĆI-EKIĆI POUBIJANI SVI MUŠKARCI

banner
BOSANSKI NOVI – Pokolj, koji se zbio 22. juna 1992. godine, u selu Maslovare, zaseocima Ekići-Alići,  općina Bosanski Novi, zasigurno je najveći ratni zločin u historiji Doline Japre. Tog dana, tačnije u akšamske sate, vraćajući se sa sahrane stradaloga im ratnika u borbi s Armijom BiH, grupa krvnika krenula je u krvavi, osvetnički pohod,  nad nedužnim civilima tog prekrasnog dijela bosanskonovske općine. Prema priči Bejze Ekić, koja je od tuge za svojima, preselila na Ahiret nedavno nakon što je sa sinom  izašla u Njemačku, u njihovo selo upala je grupa do zuba naoružanih vojnika u maskirnim uniformama, istjerujući sve iz kuća. Među njima mnogi su bili njihove komšije, poznanici i prijatelji. Niže kuće Mehe Alića, pokraj pravoslavnog groblja, odvojili su muškarce od djece i žena. Među odvojenim muškarcima bili su Bejzin sin i muž. Ne razmišljajući šta će biti s njom Bejza je klečeći se došuljala do sina Ajdina, tada imao 16 godina, zgrabila ga za ruku i dovukla među žene i djecu. Da su joj kojim slučajem tada i ruku sjekli, rekla je ta hrabra hanuma, ne bi ispustila sinovljevu ruku. Čim smo stigli do jednog od dva traktora koji su nas trebali odvesti u nepoznatom pravcu – rekla je Bejza –  prekrili smo ga dekom i sjeli na njega. Tako je njen Ajdin, jedini od svih muškaraca, preživio pokolj u kojem su nastradali Jusuf Ekić (1911), osamdesetogodišnji starac, Bejzin suprug  Sejfo (1927.), njegov najstariji i najmlađi sin Mustafa (1952) i Ismet (1969). Taj dan na najsvirepiji način mučeni su i ubijeni Ramo Ramadan (1920) i njegova dva sina Senad (1959) i Emir (1966), Ekić Šaban (1927) i sinovi Fadil (1963) i Izet (1955), Hasan (Derviša) Ekić (1934) i sinovi Kasim (1954), zvani Šefko i Samid (1957), Muharem (Munirov) Ekić  (1954) i njegov brat Bakir (1965). U smrt krvnici su poslali i Džemala Alića (1930), zvanog Stolar, njegovo sina Mensura (1958) i unuka Enku (1971), koji je došao kod svog dide iz Blagaja, Hajrudina (Omera) Alić (1968) i njegov brat Elvira (1971), Saliha Dedića (1920) i njegov sin Hajru (1964). U najgorim mukama ubijeni su i Jusuf Alić (1939), Hasan Ekić (1934), Midho Ekić (1969.). Zumra Ekić (1935), Hasanova supruga, umrla je nakon ranjavanja prije nekoliko dana nego se zbio ovaj zastrašujući zločin kada ju je ustrijelio Dragan Baltić, cestar iz Maslovara, “poigravajući” se automatskom puškom. U strašnim mukama umrli su i Asim Klehć (1956), Jasmin Ramadan (1969), Emir Selmić (1959) i Meho Zdionca (1943).
Bezosjećajne ubice bile su dojučerašnje komšije iz Maslovara, zatim iz bosanskonovskog naselja Jablanica, te komšijskog sela Jošava. Prije nego su poubijali te nevine ljude, natjecali su se u beskrupuloznost i bezočnosti. Tako su Samida Ekića natjerali da pije krv svoga zaklanog oca Hasana, a Džemalu Aliću, zvanom Stolar, odsjekli su spolni organ i prikovali ga za vrata njegove stolarske radionice. Na kraju iživljavanja beznačajne ubice natjerale su svoje žrtve da iskopaju sami sebi jamu u koju su ih potrpali.
Familija i rodbina zvjerskih ubijenih žitelja zaseoka Ekići-Alići sve više gubi nadu da će klanjati džennazu i dostojanstveno sahraniti svoje najmilije, jer još uvijek nisu pronađeni posmrtni ostaci većine od njih. Eskumirano je tek šestorica od 27-ice ubijenih. Ni mnoge majke nisu dočekale pronalazak svoje ubijene djece. Majki Halimi Dedić prepuklo je srce čekajući da pronađe i klanja džennazu sinu Hajrudinu, invalidu i suprugu Salihu. I majka Đula Alić, okovana u duboku tugu i bol moli Allaha Milostivog da joj skrati muke, jer više nema snage da sačeka džennaze za muža, sina, unuka, brata, dva bratića i snahu.
Ono što se u svemu tome svi pitaju, a to je  ima li pravde i kazne za ove zločine i zločince? Do sada su osuđena samo trojica; Stojan i Zoran Kenjalo, te Dragan Balaban na ukupno 19 godina zatvora, šestorica čekaju presude: Milenko Babić (1958), Ostoja Balaban (1950), Nikola Reljić (1965), Dragan Baltić (1963), Ranko Baltiću (1960) i Miroslav Kapetanović (1974), svi rođeni u Bosanskom Novom. . Oni se terete da su tokom rata i oružanog sukoba u BiH u junu 1992. godine, u okviru širokog i sistematičnog napada VRS, TO, Vojne policije i paravojnih formacija na civilno stanovništvo bošnjačke nacionalnosti, lično i direktno učestvovali ubistvima, mučenju i progonu cjelokupnog civilnog stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz mjesta Ekići i Alići na području Bosanskog Novog. Prilikom napada na navedena sela i progona stanovništva iz njihovih kuća i domova, osumnjičeni su zajedno sa drugim osobama učestvovali u ubistvu 27 civila bošnjačke nacionalnosti, muškaraca, koji su odvojeni od svojih porodica, mučeni i zlostavljani, nakon čega su odvedeni na jednu lokaciju, gdje su natjerani da kopaju zajedničku grobnicu, te ubijeni pucanjem iz vatrenog oružja i ukopani u masovnu grobnicu, saopćeno je iz Tužiteljstva BiH.
Osumnjičeni se terete da su zajedno sa drugim osobama učestvovali u mučenjima i ubistvima civila te da su 1996. godine, u namjeri prikrivanja zločina, sudjelovali u otkopavanju masovne grobnice i bacanju većine posmrtnih ostataka u rijeku Japru što je rezultiralo time da tijela samo šest osoba budu pronađena na lokaciji masovne grobnice i u blizini rijeke gdje su bačeni, dok se za tijelima ostalih još traga.
Na jučerašnjem obilježavanju 27-godišnjice stradanja žitelja zaseoka Ekići-Alići, održanom pored šehidskom spomen-obilježja proučena je  Fatiha, a potom se otišlo na mjestu stradanja, gdje je upriličen program.
Na mjestu ubijanja mještana Alići i Ekići, nakon učenja sure Jasin, prisutnima se, u ime porodica nastradalih obratio Bekir Alić, koji je prisutne pozvao da nikada ne zaboravimo ono što se desilo. Poemu posvećenu ubijenim mještanima Alića i Ekića: “27 crnih ptica” emotivno i veoma dirljivo izrecitirala  autorica Šefika Mulazimović. Glavni imam Samir ef. Ahmić, u svome obraćanju okupljenim vjernicima govorio o ustrajnosti na Pravom putu, iskušenjima na tom putu i emanetu (povjerenju). Na kraju je rekao da se nikada ne zaborave Alići i Ekići, Ahmići, Kozarac, Prijedor…. da se ne zaboravi Srebrenica…..
Ferhat Korajac/BHDINFODESK

Related posts

Tragom vesele migrantske priče: Velika Kladuša i veliko srce Zuhdije Hodžića

Urednik BiH Info Desk

Strah od letenja u vrijeme korone

Urednik BiH Info Desk

RS: Kompanija Balkan Global vratila sav novac za mobilnu bolnicu

Urednik BiH Info Desk

Leave a Comment