Piše: Sead Hambiralović
U toku mirovnog programa Barnens fredsgala 2003. u Örebru zapuhao je jak vjetar i na sceni polomio dva bijela goluba. U zavjetrini je ostao treći, koji je 17 godina čuvan u podrumu majke osnivača projekta GljivaMira. Kada je prije tri godine ”preselila”, sva umjetnička i mirovna zaostavština je šleperom prevezena u Bosnu, a ovaj golub od stiropora ostavljen na čuvanje kod prijatelja. Gabarita je oko tri metra pa je “rasklopljen” prevežen u Bosnu i biće izložen u Zvorniku u okviru muzejske postavke BijeliGolub koja je u pripremi.
I koji put već ponavljam da se ništa slučajno ne dešava. Pa i to šta sve čovjeka može zapasti i na kraju ispadne po ”zasluzi”. Kako kome i kako god- pa i to moje ”izvedeno” od poznate izreke da je ”čovjek uvijek (i) na dobitku”.
PUT U ŠVEDSKU: Pošto je iskrsao debeo razlog da ću morati zapucati u Örebro oko definitivnog ”adio” Skandinaviji, sa zahvalnošću da je sve moje moglo nastati i razviti jedino u Norveškoj i Švedskoj- ovjeravanje punomoći komplikovnije nije moglo. Nema više letova iz Tuzle za Skavstu- prelomio da sve pojednostavljuje moj ”lični potpis”, plus da upitam je li ostavljeni treći Bijeli golub još u ”životu” i busom preveze.
I nekom nadošlom snagom da su ništa dva dana i jedna noć klajkanja, sveukupno t/r 6 hiljada kilometara! A taj dugi put olakšale dobre energije vlasnika busa Rešada Bundavice, jedinstvenog po mnogo ćemu- od velikog srca- nema kome nije na ovaj i onaj način pomogao, ”gratis” iz Tuzle prevoz paketa našim studentima u Grac, Linc i Beč, a otud- hehehe…!- paketi sa prljavim vešom i posuđem. Do savršene profesionalnosti jer volan rukama “mota” 57 godina. Sa Asmirom Alibašićem, Mirsadom Čelikovićem i Alijom Ćosičem te ruke su dovezle trečeg Bijelog goluba!
Jesam- nisam pretjerivao u fokusiranju oko svega moga. E pa, znalo ”ponijeti” zbog niza slučajnosti, koicidencija što je (i) za struku, pa i vjersku stranu da se odgonetne. Tu i tamo pitao, a vjerovatno zbog ovih i onih razloga nije se sa te strane željelo dublje.
A kada je Esad Čanić poslao dva fotosa gdje ”goluban” (tepao Hamdija Trnovac jednom sličnom koji su poklonili učenici Tullängsgymnasiet u Örebru) stiješnjenom kako izviruje između zimskih guma i raznih skalamarija koje se obično stavljaju- mome ushičenju nije bilo kraja. Ide brzopotezna rezervacija autobuske karte, a vlasnik Rešad Bundavica s prve shvatio simboliku- rado će prevesti i lijepa i zaslužena reklama za njegovu firmu. Pogotovo što je koji dan ranije išla kolumna, praktično važna ”najava” oko čega se lomim zadnjih mjeseci a ova ”nadopuna” pojaćava tu namjeru.
sjedišta. S desna Esad Čanić sa golubom, poznati biznismen Himzo Fazlić i osnivač projekta GljivaMira Sead Hambiralović.
Naravno da je planiran Rešadov fotos u krupnom planu za volanom kako vozi preko čuvenog mosta koji spaja Švedsku sa Danskom. Ne dade se još efektniji- sa te strane blještalo je sunce direktno u bus i objektiv pa je spuštena roletna. Nije mogla veća simbolika i fotosi će se naći u muzejskoj postavci BijeliGolub sa naslovom ove kolumne…
NEMIR PRED GRANICOM: ”Novinar” u busu je malo po malo pobudio interes putnika. Rasprelo o ovome i onome- mada često ispravljam- ”nekad bio”, a ovo je nešto drugo. I koji nemir pred granicom zbog tri prijateljske zamolnice da ponesem to i to. Što je moglo glat proći- sve ovisilo od ”raspoloženja” carinika. U protivnom kazna je par stotina eura što bi svakako pokvarilo raspoloženje na tom ”putu važnom” (”Novo sunce”, S.H., op.a.) slično davnom događaju kada je bh. filmska ekspedicija krenula na festival u mađarski Siofok a brkati carinik zbog jedne dobaćene šale iz raspoložene družine naljutilo i hinjski ”oderali”.
Srećom prošlo je glat i na ”tanjiru” da se efektno zaokruži najavljivana inicijativa oko pušenja, pa i zanimljiv primjer kako Šveđani sa ljudske strane rješavaju probleme oko sjedanja za volan onih u pripitom stanju. Ali i u tome savršenstvu ima ”greška”- čemu su se dosjetili neki nepopravljivi stranci..!
I potvrdilo da nije ista draž putovanja letom ili drumom, gdje tokom dva dana i jedne noći srećes razne i naslušas nevjerovatnih priča. Markantnog lika Kemal Hadžiarapović bavio se trgovinom u Tuzli, nastavio u Švedskoj, potom do penzionisanja vozio bus gradskog prevoza u Malmeu. Za Rešada Bundevicu pun je hvale i veli da nema većeg humaniste! Za film scena na carinskom prelazu ”pod ruku” sa dvije nene u dimijama sa srebreničkog kraja – sa jedne i druge strane kad će jedna zahvalno: Ja mislila ti si ti neki veliki ”čoja”, a ti sasvim nizak…
Nura Mehačević je odužila tri decenie u Kopenhagenu pa će rezignirano da u Tuzli sastavi maksimalno deset dana! U njenom Dragodolu više nema starih komšija- ima ko ima, a kada krene natrag šlajbuk prazan, pa nema ni za kafu na brodu kada se ukrcaju u Rostoku. A tek tužna drama Ibrahima Šabanovića iz Nemile. Obnevidio, pokušalo vratiti vid u najpoznatijoj švedskoj očnoj klinici kada su mu otvoreno rekli da ne proba dalje i baca zadžabe pare. Pomirio se, a to što je puklo sa ženom- ide da potpiše razvod pa će u dom među ”ljude” i optimistički ”da nije kraj svijeta…”- platiš i ima koće o tebi da brine…!
FILMSKA DVA DANA: A u ta dva dana u Örebru sve se odigralo filmskom brzinom. Potpisao što je trebao potpisati, rasklopljeni Bijeli golub je preuzet, a dobri Himzo Fazlić je kao i obično bio super domaćin! A nije se mogao odbiti poziv od Nermine i Zijada Pirića da pod obavezno dodjem na ”takos”. Na rastanku sam odbijao- tutnuše veliku čokolandu bombonjeru sa velikim srcem.
Svoji, i to su ona prijateljstva koja traju- prije tri godine pomogli u jeku korone kada je bilo najteže… A ponoviti: hoće me da imam ”posla” sa najboljima. Ovo je par vlaseničko-tuzlanskih intelektualaca i više od toga da su se ”snašli” u tuđini. Nermina sa svoje strane, a Zijo sa bibliotekom koju niko u dijaspori takve nema! I zaslužio da se nađe na fotosu koji je nedavno urađen u Ismetovom ateljeu radi one velike slike gdje su (i) Pašaga Mandžić, Meša Selimović…, odrastao u njihovom komšiluku i otom- potom šta je u planu.
P.S.
A ganut jučerašnjim mailom koji je poslao Daniel Nykvist: Hej Sead, Hoppas resan tillbaka gick bra. Du får gärna maila till mig när du ser att… Pita je li sve u redu sa povratkom i moli za povratnu informaciju da je sve potpisano stiglo e- poštom u Tuzlu. Provjeriću do 10.30 i predložiti da eventualno ako su zainteresovani u ”Nerikes Allehanda” ovu kolumnu prenesu. Dva moja davna polemička teksta u ovim novinama su krunska, koja su sa norveškom dramom Varfor gråter solen doprinijela da se maknu dječije ratne igračke sa rafova… A to bi mogao biti uvod za otvaranje novih mogućnosti povezivanja naše i skandinavske djece….
* * *
Dramatični događaj na Velikoj sceni Stadsparka i sa vizuelne i simbolične strane vjeruje se da će izazvati pozornost (Fotos 2 u objavi od 13. septembra, na Fb. stranici GljivaMira, op.a.). Već je publikovana poema ”Scena” na našem i švedskom jeziku i uključena u predavanja ”Čovjek koji traži svjetlo”. Sa više je aktera i zanimljivosti- od poklona učenika spomenute švedske gimnazije, skulpture sa krhotinama dva slomljena goluba, te eksponat koji je bio izložen na 4. Bijenalu umjetničke minijature Bosne i Hercegovine 2007. u Tuzli do majstora umjetničke fotografije Gorana Mulahusića, koji su svak na svoj način doprinijeli da će to biti među najinteresantnijim eksponatima buduće muzejske postavke.
_____________
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira; Postavlja se na Fb stranici Gljiva Mira, a prenose: Fb grupa BIH DIJASPORA INFODESK ili portal BHDINFODESK. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: info.gljivamira@gmail.com ili dabudebolje@gmail.com
